Sveti Jeronim (Hieronymus) bio je svećenik, monah, crkveni naučitelj i jedan od velikih latinskih crkvenih otaca koji se rodio između 331. i 347. godine. Mjesto rođenja, Stridon, naznačuje nam sam Jeronim u djelu De viris illustribus sive cathalogus de scriptoribus ecclesiasticis napisanom 392. godine. Danas se o Stridonu ne zna puno, već postoje različite pretpostavke o njegovu smještaju. Sam Jeronim naziva ga confinium (međa ili granica) Dalmacije i Panonije. Mnogi Jeronimovi izučavatelji smještaju ga u Dalmaciju te ga nerijetko nazivaju Jeronim Dalmatinac. Neki zagovaraju tezu kako se to mjesto nalazi u Istri, Međimurju ili Bosni i Hercegovini.
Sveti Jeronim je rođen u kršćanskoj obitelji, a njegovi roditelji ga kao dvanaestogodišnjeg dječaka šalju u Rim gdje ga poučava znameniti učitelj Donat. Poslije „srednje škole“ prelazi na viši stupanj obrazovanja te proučava latinske pisce. U tom životnom razdoblju često se odaje putenim užicima, ali ne zaboravlja ni svoje obiteljske, kršćanske korijene. To je i posvjedočio primivši krštenje tek u zreloj dobi, „oko 366 godine“. Po završetku rimskog „studija“ upoznaje asketski način života u Trieru i Galiji te odlazi u Halkidsku pustinju i boravi tamo kao monah učeći grčki i hebrejski. Nakon četiri godine isposničkog života u pustinji Jeronim se vraća u Antiohiju u kojoj je 378. godine zaređen za svećenika. Potom boravi u Carigradu gdje upoznaje Grgura Nazijanskog i Grgura iz Nise. U Rimu prijateljuje s papom Damazom koji ga potiče na prevođenje Biblije na latinski jezik. (foto_1 – Sv. Jeronim)
Iz Rima ponovo odlazi na Istok, u Egipat gdje u njemu jača želja za monaškim životom i redovničkim savršenstvom. Obilazi samostane egipatskih monaha, redovnika i asketa. Nakon proputovanja po Egiptu vraća se u Jeruzalem i posvećuje izučavanju hebrejskog jezika. Posljednja stanica njegova  životnog puta je Betlehem gdje se nastanjuje do svoje smrti. U Betlehemu gradi samostane i trudi se živjeti pobožnim životom. Bio je jako siromašan, mnogo je postio, molio te nerijetko mrtvio svoje tijelo. U Betlehemu se posebno posvetio obrani pravovjerja, izučavanju Svetoga pisma te pisanju knjiga i poslanica.
Umro je 30. rujna 420. godine na glasu svetosti. Njegovo je tijelo, omotano u kostrijet, pokopano u betlehemski grob, u kapelici izgrađenoj na mjestu Isusova rođenja. Više od 200 godine kasnije, prenijeto je iz Betlehema u Rim i pokopano u bazilici Svete Marije Velike.

Jeronim je u današnje vrijeme najpoznatiji po svom neumornom spisateljskom radu. Iza sebe je ostavio raznovrsne spise. Pisao je prijevode, ispravke i razna tumačenja starozavjetnih i novozavjetnih knjiga. Najpoznatiji je po tome što je prvi preveo Bibliju s hebrejskog na latinski jezik (Vulgata). Prevodio je rane crkvene pisce poput Origena, Euzebija, Didima Slijepca, Teofila Aleksandrijskog i dr., ali je napisao i djelo Slavni muževi (De viris illustribus). Izdvajamo i njegove poznate hagiografije: Život svetog Pavla Pustinjaka, Život Malka monaha i Život svetog Hilariona. Pisao je polemička i teološko-povijesna djela braneći pravovjerje poput Rasprave između jednog luciferijanca i pravovjernog, Protiv Jovinijana, Obrana protiv Rufinove knjige, Dijalog protiv Pelagijevaca i mnoge druge. Bavio se analizom značenja hebrejskih imena i naziva, a iz njegovog bogatog opusa sačuvan je i velik broj pisama i homilija.

O SVETOM JERONIMU
ZNATE LI….

 … da se svetog Jeronima štuje kao zaštitnika pisaca, arheologa, bibličara, knjižničara, arhivista i prevoditelja.
 

… da se svetog Jeronima često prikazuje s lavom zahvaljujući jednoj legendi koja kaže da je lav ozlijeđene šape došao k Jeronimu koji mu je zaliječio ranu. Lav je pripitomljen ostao živjeti s Jeronimom i članovima njegove zajednice te su ga koristili kako bi čuvao magarca koji im je služio za prijevoz drva iz šume. Jednom je prilikom lav zaspao pa su magarca ukrali trgovci koji su tim putem prolazili. Jeronim je tada lavu naložio da obavlja magarčeve zadatke sve do trenutka kada je lav na livadi jednoga dana spazio svoga prijatelja magarca zajedno s trgovcima koji su ga oteli. Lav je prisilio prestrašene trgovce da sa svojim devama koje su im prenosile teret za prodaju dođu do Jeronimova samostana. Jeronim ih je ljubazno ugostio i opomenuo da zadrže svoje, ali i da ne prisvajaju tuđe. Za primljena dobročinstva trgovci su ga nagradili uljem te se obvezali opskrbljivati samostan svake godine istom količinom ulja. Mnogi niječu istinitost ovoga događaja smatrajući da simbol lava koji se dodjeljuje svetom Jeronimu treba razumjeti kao simbol neustrašivog duha i snage kojom se gorljivo borio protiv krivovjerja. 
  
…. da je papa Franjo 30. rujna 2019. godine na liturgijski spomen svetoga Jeronima  apostolskim pismom u obliku motuproprija pod nazivom Aperuit illis 3. nedjelju kroz godinu proglasio Nedjeljom Božje riječi. Riječ je o dokumentu kojim Sveti Otac govori o važnosti Svetoga Pisma kao neodvojivog elementa kršćanskog identiteta te to potkrepljuje riječima svetoga Jeronima i kaže: „Sveti Jeronim je s pravom napisao: »Ne poznavati Pisma znači ne poznavati Krista«.
 
… da je 1868. godine zahvaljujući zagrebačkom nadbiskupu Jurju Hauliku u Zagrebu utemeljeno katoličko književno društvo - Društvo sv. Jeronima. Svrha današnjeg Hrvatskog književnog društva svetog Jeronima je „promicanje i širenje kršćanske uljudbe među hrvatskim pukom, tj. promicanje i širenje kršćanskim duhom prožete književnosti, znanosti i prosvjete među svim stanovnicima Republike Hrvatske i Hrvatima diljem svijeta“. U svojoj je dugoj povijesti aktivnog djelovanja izdalo mnogo molitvenika, katekizama, časopisa, od kojih su se najviše istaknuli godišnjak „Danica“ i još uvijek izlazeći „Marulić“. Izdalo je i mnoga književna djela poglavito katoličkih pisaca poput Velimira Deželića starijeg, Izidora Poljaka, Jagode Truhelka, Đure Sudete, Milana Pavelića, Ljubomira Marakovića, Petra Grgeca i dr.

… da ime svetoga Jeronima ponosno nosi i današnji Papinski hrvatski zavod svetog Jeronima u Rimu zajedno s crkvom svetog Jeronima. Značenje i namjena onoga što je danas utjelovljeno u rad Zavoda kroz povijest se mijenjalo. Kroz 500 godina svoga djelovanja ova je ustanova mijenjala upravitelje i namjenu, a već više od sto godina Zavod svetog Jeronima je mjesto u kojem borave hrvatski svećenici na studiju u Rimu. Crkva svetog Jeronima u Rimu prava je riznica arhitekture, slika i umjetničkih djela. U njoj se služe mise na talijanskom i hrvatskom, a ujedno je i nezaobilazno odredište hrvatskih hodočasnika. 
  
… da je varaždinski biskup Bože Radoš lik svetog Jeronima izabrao za motiv na svome biskupskom štapu. Naime, imenovanje za novog varaždinskog biskupa zateklo je mons. Radoša upravo na mjestu rektora Papinskog hrvatskog zavoda svetog Jeronima uoči početka obilježavanja 1600. obljetnice smrti svetoga Jeronima. Sam biskup obrazlaže svoju odluku riječima: "Više je razloga zašto sam izabrao svetog Jeronima. Jedan od razloga je što sam živio u kući, zavodu i crkvi svetog Jeronima gdje je on bio domaćin. A nalazimo se i u godini svetog Jeronima, kada slavimo 1600. godina od njegove smrti.  Posebno me oduševljava jer je zaljubljenik u Riječ Božju. Boga živoga možemo susresti u živoj Riječi Božjoj. Ako ne poznajemo Pismo, ne poznajemo ni Boga. Onaj tko ga upozna u Pismu, taj ga može upoznati konkretno u svome životu. Mene oduševljava njegova blizina s Riječi Božjom kojoj je posvetio velik dio svoga života. Gotovo onoliko koliko je Isus živio na Zemlji, toliko je sveti Jeronim proveo u betlehemskoj špilji, proučavajući Riječ Božju i nadahnuto je tumačeći. Htio je Riječ Božju prenijeti drugima po svom prevođenju. Meni osobno je iz tih, ali i iz drugih razloga, posebno drag. Štap koji je slika čuvanja i pratnje, koji ima gore svetog Jeronima sa Svetim pismom, dakle povezanost vodstva s Riječi Božjom, uvijek je ono što mislim da je važno.“
 

... da se u zbirkama Biskupijske knjižnice Varaždin nalazi nekoliko desetaka naslova kojima je autor sveti Jeronim (najčešće su to  prijevodi njegovih djela) , ali i istraživači njegova lika i djela. Uz nekoliko Vulgata tiskanih većinom u 18. st., tzv. Siksto-Klementina, Biskupijska knjižnica posjeduje i druga Jeronimova djela. Izdvojimo samo neke naslove: Sancti Hieronymi Presbyteri Epistolae Selectae, In tres libros (1760.), Izabrane poslanice sv. Jeronima (1908.), Tumačenje Matejeva evanđelja (1996.), Tumačenje Jone proroka (1997.), Tumačenje Pavlovih poslanica: Filemonu, Galaćanima, Efežanima i Titu (1998.), Jeronimove hagiografije (2008.), Dijalog protiv pelagijevaca (2019.) i dr.