Radno vrijeme za korisnike

Ponedjeljak 9 – 14.30 h
Srijeda i četvrtak 9 – 12 h
Biskupijska knjižnica Varaždin

Zagrebačka 3
42000 Varaždin
Tel: 042/314 161
Tel: 042/314 162
Fax: 042/314 152
E-mail: knjiznica@biskupija-varazdinska.hr

Upoznajmo autore: Đuro Sudeta

...sav svijet i ljubav svu,
da imam tu,
jer ti si tu
- u srcu!
I nitko ne pojmi osim Tebe,
Koliku mi donosiš radost
i otkuda meni vječno
svježina, polet i ta moja mladost!
(Iz pjesme Smirenje)


 
Sudetina rodna kuća u Staroj Ploščici Prije 115. godina, točnije 10. travnja 1903. godine, na kišni Veliki petak, rodio se Đuro Sudeta, hrvatski pjesnik, pripovjedač i publicist katoličke inspiracije. Rodio se u Staroj Ploščici kraj Bjelovara gdje završava i osnovnu školu, dok srednjoškolsko obrazovanje stječe u zagrebačkoj donjogradskoj gimnaziji te Učiteljskoj školi. Maturirao je u lipnju 1922. godine, a već u proljeće 1923. započinje svoj kratak radni vijek u Građanskoj školi u Virju.
Sudetina rodna kuća u Staroj Ploščici
 
 U tom bogatom podravskom selu razvio je plodnu kulturnu djelatnost, uređivao humoristički list i druge knjige, priredio i sam u tiskari Milka Tišljara otisnuo prvu stihozbirku Osamljenim stazama (1924.). Iz pisama bratu Mati i Josipu Cvrtili doznajemo da je u Virju nastala fantastična pripovijest Mor, najvjerojatnije u svibnju i lipnju 1926., dakle iste godine kada objavljuje i drugu zbirku poezije Kućice u dolu. Posthumno su izdane još fantastična pripovijest Mor i zbirka pjesama Sutoni. Njegova pjesnička misao prožeta je dubokom vjerom u Boga, Bog koji je ljubav, mir, ishodište i smisao. U potpunoj prednosti Bogu i njegovoj volji živio je ne klonuvši u teškim trenucima bolesti koja ga je pratila od srednjoškolskih dana te bila uzrokom njegove prerane smrti. Ljubomir Maraković, književni kritičar, piše ovako: “U svojoj poeziji podigao se tako pokojnik do goleme i divne afirmacije Istine, svjetlosti i života, pobijedio je sebe i svijet, pa i sam život, jer je smiono gledao smrti u lice uzdajući se u Gospoda. (...) Najljepše su njegove pjesme baš one, gdje se je uspeo do duboke produhovljenosti dobroga kršćanina i Božjega pjevača, i da je on ujedno u tim pjesmama dosegao divnu naivnost, bezazlenu iskrenost i jednostavnu smirenost jednoga Verlaina. (Ljubomir Maraković: Sudetina ostavština, Hrvatska prosvjeta,11, Zagreb, 25. studenoga 1925., 244.)

Sudetinu životnu dramu i dvojbe intelektualca predana književnom radu moguće je puno bolje upoznati iz bogate korespondencije s prijateljima, piscima i kulturnim djelatnicima: I. Horvatom, J. Cvrtilom, J. Vranom, M. Ujevićem, I. Vujčić-Laszowski, C. Debač, bratom Matom, snahom Zlatom… Stvarao je u neprestanom grču svjestan da vrijeme nepovratno istječe pa je puno toga ostalo nedovršeno i nedorađeno, posebice veće prozne forme. Imao je puno vizija i planova, ali nije imao vremena, ni materijalnih mogućnosti da svoje ideje i ostvari.
Shrvan bolešću napušta ovaj svijet u koprivničkoj bolnici 30. travnja 1927.
 
Knjižara Milka Tišljara u kojoj je Sudeta
pripremao za tisak svoje knjige

 
 
 

Ja
 
Što je dan, što je noć,
što sam ja!?
Sjena stare kuće jedne,
san na stazi žene bijedne.
Pjena vala ubrzana,
pjena – da!
 
Ja sam samo žuta grana,
zvono kasnog ljetnog dana,
na grudima živa rana,
suza, što je Bogu pala,
spokoj zadnjeg blijedog vala,
igra, sjenka - -
igra mala!...