Pročitajte po našoj preporuci
VARAŽDIN, 15. 2. 2019.
Predstavljamo vam prvi priručnik za bolje razumijevanje potreba umirućih i ožalošćenih : „Posljednji trenutci prije vječnosti“ u izdanju Hanza medie. Autorstvo ovog opsežnog djela supotpisuju sada već pokojni fra Ilije Živkovića i doc. dr. sc. Suzane Vuletić. Kao što glasi sam podnaslov knjige ona donosi teološko-bioetičke naglaske shvaćanja smrti i psihološko-duhovne intervencije namijenjene umirućim i ožalošćenima, koja daje jasan, razumljiv i praktičan pregled tema vezanih uz kraj života.
Namijenjena je onima koji na bilo koji način sudjeluju u pratnji bolesnih pri provedbi palijativne medicine te poboljšanju razumijevanja potreba umirućih i ožalošćenih, podizanju kvalitete skrbi za umiruće, pomaganju bolesnicima da zauzmu bolji stav prema umiranju i etičnim izborima te humaniziranju dostojanstvenog umiranja. Proces umiranja otvara i mnogobrojna medicinska, etička, antropološka, ekonomska, religiozna, pastoralna i teološka pitanja. Zbog svih tih mnogostrukih egzistencijalnih područja, realnih strahova i brojnih nedoumica, promišljanje o smrti teška je, mukotrpna i složena tema u kojoj se isprepliću antropološka, sociološka, psihološka, filozofska, medicinska i teološka egzistencijalna polazišta koja se nastoje obraditi u knjizi. Prva cjelina započinje poglavljem životne ograničenosti, potom se prikazuje multidisciplinaran prikaz smrti u filozofskom, psihološkom i medicinskom shvaćanju koje se suočava s biblijskim poimanjem nastojeći pružiti oprečan stav društveno-medicinske besmislenosti nasuprot vjerničkom poimanju ljudske patnje. Druga cjelina analizira različita iskustva gubitaka i tugovanja u različitim traumatskim okolnostima smrti. Treća se usmjerava na umijeće dobroga umiranja, ars moriendi, u suvremenom društvenom i bioetičkom kontekstu s gledišta različitih faza sučeljavanja sa smrću, potreba umirućih i njegovih bližnjih, prava terminalnih bolesnika te na pojedina složena bioetička pitanja vezana uz predstojeću završnu etapu života koja zahtijeva humanu solidarnost i empatijsku pratnju u umiranju. U četvrtoj se cjelini susrećemo s poimanjem dostojanstva umiranja u procjepu eutanazije i distanazije, kojima se nastoji oduzeti dostojanstvo umiranja. Humanizacija smrti provedbom palijativne medicine i hospicijskim pokretom odgovor je pete cjeline. Ona je predstavljena poticajnim oblicima optimalne skrbi integrativnoga pristupa, ali i kritičkom intonacijom usmjerenom na zakonodavnu inertnu implementaciju u sustav zdravstvene zaštite koji ju još uvijek pokušava držati na čekanju u hrvatskom zdravstvenom zakonodavstvu, a svaki je trenutak nepovratan za sve veći broj terminalnih bolesnika kojima je palijativna skrb jedina preostala mogućnost i želja. S obzirom na to da je tuga prirodna reakcija na gubitak koji se razmatra u prethodnim naslovima, u šestoj se cjelini analizira proces tugovanja i zadatci psihosocijalnoga prijelaza tehnikama suočavanja i podrškom umirućima i ožalošćenima. U završnoj, sedmoj cjelini riječ je o dušobrižničkom terapiji i bolničkom pastoralu. Presjekom svega tog sadržaja možemo se bolje suočiti sa sviješću i o vlastitoj patnji, boli, umiranju i smrti, a samim time biti osjetljiviji za potrebe naših bližnjih s čijom se patnjom ne/posredno suočavamo. Postat ćemo i svjesniji da smrt ide usporedo s našim životnim vremenom i proteže se iz prošlosti kroz sadašnjost u budućnost. Stoga možemo uvjerljivo govoriti o životnoj imanentnosti smrti ili, gledano s religioznoga stajališta, o smrtnoj imanentnosti života koja nas ne ostavlja u stanju očaja i beznađa da „tugujemo kao oni, koji nemaju nade.“ (1 Sol 4, 5) Nadamo se da će vas ova knjiga potaknuti na ozbiljnu refleksiju nad životom i smrću pomažući vam razotkriti „razlog nade koji je u vama.“ (1 Pt 3, 15)
ŽIVKOVIĆ, I. ; VULETIĆ, S. : POSLJEDNJI TRENUTCI PRIJE VJEČNOSTI
Predstavljamo vam prvi priručnik za bolje razumijevanje potreba umirućih i ožalošćenih : „Posljednji trenutci prije vječnosti“ u izdanju Hanza medie. Autorstvo ovog opsežnog djela supotpisuju sada već pokojni fra Ilije Živkovića i doc. dr. sc. Suzane Vuletić. Kao što glasi sam podnaslov knjige ona donosi teološko-bioetičke naglaske shvaćanja smrti i psihološko-duhovne intervencije namijenjene umirućim i ožalošćenima, koja daje jasan, razumljiv i praktičan pregled tema vezanih uz kraj života.Namijenjena je onima koji na bilo koji način sudjeluju u pratnji bolesnih pri provedbi palijativne medicine te poboljšanju razumijevanja potreba umirućih i ožalošćenih, podizanju kvalitete skrbi za umiruće, pomaganju bolesnicima da zauzmu bolji stav prema umiranju i etičnim izborima te humaniziranju dostojanstvenog umiranja. Proces umiranja otvara i mnogobrojna medicinska, etička, antropološka, ekonomska, religiozna, pastoralna i teološka pitanja. Zbog svih tih mnogostrukih egzistencijalnih područja, realnih strahova i brojnih nedoumica, promišljanje o smrti teška je, mukotrpna i složena tema u kojoj se isprepliću antropološka, sociološka, psihološka, filozofska, medicinska i teološka egzistencijalna polazišta koja se nastoje obraditi u knjizi. Prva cjelina započinje poglavljem životne ograničenosti, potom se prikazuje multidisciplinaran prikaz smrti u filozofskom, psihološkom i medicinskom shvaćanju koje se suočava s biblijskim poimanjem nastojeći pružiti oprečan stav društveno-medicinske besmislenosti nasuprot vjerničkom poimanju ljudske patnje. Druga cjelina analizira različita iskustva gubitaka i tugovanja u različitim traumatskim okolnostima smrti. Treća se usmjerava na umijeće dobroga umiranja, ars moriendi, u suvremenom društvenom i bioetičkom kontekstu s gledišta različitih faza sučeljavanja sa smrću, potreba umirućih i njegovih bližnjih, prava terminalnih bolesnika te na pojedina složena bioetička pitanja vezana uz predstojeću završnu etapu života koja zahtijeva humanu solidarnost i empatijsku pratnju u umiranju. U četvrtoj se cjelini susrećemo s poimanjem dostojanstva umiranja u procjepu eutanazije i distanazije, kojima se nastoji oduzeti dostojanstvo umiranja. Humanizacija smrti provedbom palijativne medicine i hospicijskim pokretom odgovor je pete cjeline. Ona je predstavljena poticajnim oblicima optimalne skrbi integrativnoga pristupa, ali i kritičkom intonacijom usmjerenom na zakonodavnu inertnu implementaciju u sustav zdravstvene zaštite koji ju još uvijek pokušava držati na čekanju u hrvatskom zdravstvenom zakonodavstvu, a svaki je trenutak nepovratan za sve veći broj terminalnih bolesnika kojima je palijativna skrb jedina preostala mogućnost i želja. S obzirom na to da je tuga prirodna reakcija na gubitak koji se razmatra u prethodnim naslovima, u šestoj se cjelini analizira proces tugovanja i zadatci psihosocijalnoga prijelaza tehnikama suočavanja i podrškom umirućima i ožalošćenima. U završnoj, sedmoj cjelini riječ je o dušobrižničkom terapiji i bolničkom pastoralu. Presjekom svega tog sadržaja možemo se bolje suočiti sa sviješću i o vlastitoj patnji, boli, umiranju i smrti, a samim time biti osjetljiviji za potrebe naših bližnjih s čijom se patnjom ne/posredno suočavamo. Postat ćemo i svjesniji da smrt ide usporedo s našim životnim vremenom i proteže se iz prošlosti kroz sadašnjost u budućnost. Stoga možemo uvjerljivo govoriti o životnoj imanentnosti smrti ili, gledano s religioznoga stajališta, o smrtnoj imanentnosti života koja nas ne ostavlja u stanju očaja i beznađa da „tugujemo kao oni, koji nemaju nade.“ (1 Sol 4, 5) Nadamo se da će vas ova knjiga potaknuti na ozbiljnu refleksiju nad životom i smrću pomažući vam razotkriti „razlog nade koji je u vama.“ (1 Pt 3, 15)
