BL. ALOJZIJE STEPINAC
(8. svibnja 1898. - 10. veljače 1960.)

 

Povodom 56. godišnjice smrti, ali i proslave suzaštitnika Varaždinske biskupije spominjemo se lika i djela bl. Alojzija Stepinca. Omiljen kardinal u hrvatskome narodu rodio se u Brezarićima kod Krašića 8. svibnja 1898. godine. Nakon završene pučke škole u Krašiću, školovanje nastavlja u gornjogradskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. Nakon mature, u vrijeme Prvog svjetskog rata, mobiliziran je u austrijsku vojsku te biva zarobljen na talijanskom bojištu. Iz zarobljeništva je pušten 1918. godine, a već 1919. godine upisuje Agronomski fakultet u Zagrebu. Ubrzo napušta studij da bi se nakon razdoblja bavljenja poljoprivredom u rodnom kraju 1924. godine odlučio i za svećenički poziv. Nadbiskup Antun Bauer šalje ga u Rim na studij pa tako od 1924. do 1931. studira na papisnkom sveučilištu Gregoriani. 6. listopada 1930. u 33. godini zaređen ja za svećenika. Po povratku u domovinu 1931. godine djeluje na nadbiskupskom dvoru i pomaže nadbiskupu Baueru, koji na njegovu inicijativu ustanovljuje dijecezanski Caritas. Papa Pio XI. imenuje ga 28. svibnja 1934. nadbiskupom koadjutorom s pravom nasljedstva. Za biskupa je zaređen 24. lipnja 1934.  Kao takav najmlađi je biskup na svijetu s nepunih 36 godina života i nepunih 4 godine svećeništva. Nakon smrti nadbiskupa Antuna Bauera 7. prosinca 1937. preuzima izravnu upravu u Zagrebačkoj nadbiskupiji, a uskoro i predsjedništvo Biskupske konferencije Jugoslavije.

U vrijeme Drugog svjetskog rata pravi je pastir svoga hrvatskoga naroda, zalaže se za dostojanstvo svih ljudi, bez obzira na nacionalnost, boju kože i vjersku pripradnost. Po završetku rata vlast preuzima Komunistička partija koja odmah pritvara nadbiskupa Stepinca te ga nakon montiranog sudskog procesa 11. listopada 1946. godine osuđuje na 16 godina zatvora i prisilnog rada te daljnjih 5 godina lišenja svih građanskih prava. Na izdražavanje kazne odveden je u kazneno-popravni dom u Lepoglavi. Podvrgnut stalnim ponižavanjima te vrlo vjerojatno i trovanju nakon 1864 dana premješten je na izdražavanje ostalog djela kazne u rodni Krašić. U zatočeništvu ga 12. siječnja 1953. papa Pio XII. imenuje kardinalom.
U zatočeništvu i izolaciji intenzivno piše te za sobom ostavlja tisuće stranica raznih tekstova, pisama, propovijedi i drugih duhovnih misli. Umire 10. veljače 1960. na glasu svetosti. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 3. listopada 1998. godine u Mariji Bistrici, a pri kraju je i proces njegove kanonizacije.
Naša knjižnica posjeduje veliki broj naslova posvećen blaženiku i našem zaštitniku, kao i mnoge zbirke njegovih propovijedi, pisama i drugih tekstova. Popis građe dostupan je na ovom linku.